Najveću ulogu u oprašivanju voća ima pčela.  Skupljajući nektar i pelud lete s cvijeta na cvijet i tako usput pružaju svoju najvažniju uslugu čovjeku - oprašuju cvjetove voćaka i stvaraju uvjete za oplodnju. Smatra se da udio pčela u oprašivanju voća ka iznosi oko 80 posto, a 20 posto otpada na ostale kukce i vjetar. Zbog toga se procjenjuje da je korist od pčela u oprašivanju voćaka i drugih biljnih kultura deset puta veća od vrijednosti pčelarskih proizvoda (meda, voska, pčelinjeg otrova).

       Pčelinji otrov zagrijan na 100 stupnjeva ili, pak, zamrznut ne mijenja svoja svojstva. U odgovarajućim uvjetima, bez vlage i na sobnoj temepraturi, godinama ne mijenja svoja svojstva, ali je vrlo osjetljiv na određene enzime i jaka oksidacijska sredstva (kalijev hipermangan, vodikov peroksid). Pčelinji otrov je mješavina mnogo tvari, uglavnom vode i proteina (apitoksini), histamina, nekoliko organskih otrova, kiselina (kloridna, fosforna i mravlja), eteričnih ulja (koja prouzročuju bol i pečenje), sadržava magnezij, bakar, sumpor i druge tvari, od kojih neke mogu prouzročiti upalne procese, a druge grčeve, otežano disanje i posebno opasan za neke ljude u kojih izaziva anafilaktički šok, a ako se pravovremeno ne intervenira, može doći i do smrti.

      Medljika ili medna rosa javlja se na šumama bjelogorice, crnogorice, rjeđe travama i žitaricama. Najčešće je proizvode štitaste i lisne uši. Od nje pčele rade med medljikovac. On sadrži teško probavljiv šećer melecitozu i veći postotak mineralnih tvari, u prvom redu kalijevih i natrijevih soli. Za zimovanje pčela med medljikovac ne smije se koristiti zbog svoje teške probavljivosti.

Potpuno zreo med ima specifičnu težinu između 1,412 i 1,430, a to znaci da 1 litra takvog meda ima masu između 1,412 i 1,430 kg (ponekad i više).