Šparožina – jesenski dar pčelama

        Divlja šparoga - šparožina (Asparagus acutifolius) je samonikla, višegodišnja i zimzelena biljka iz porodice Asparagaceae, rasprostranjena diljem Mediterana. U Dalmaciji i Istri često je nalazimo uz rubove šuma, u makiji, na kamenitim obroncima i uz suhozide. Iako je široj javnosti najpoznatija po mladim proljetnim izdancima – šparogama – koje se beru i koriste u kulinarstvu, pčelari je prepoznaju i kao vrijedan izvor nektara i peluda u kasno ljeto i jesen.

Izgled i prepoznatljivost

          Šparožina može narasti od 50 cm do 1,5 metara, ovisno o uvjetima staništa. Ima drvenastu bazu iz koje izbijaju brojni razgranati, tanki i žilavi izbojci. Umjesto pravih listova razvija kladodije – sitne, igličaste i tamnozelene izbojke koji obavljaju funkciju fotosinteze. Ovi kladodiji često su gusto raspoređeni i biljci daju pomalo bodljikav izgled, iako nisu oštri poput trnja.

Cvjetovi su sitni (promjera 3–4 mm), žućkastozeleni, najčešće pojedinačni ili po nekoliko u pazušcima kladodija. Imaju šest latica i izražene prašnike koji pčelama nude lako dostupan pelud. Nakon cvatnje razvijaju se male, okrugle bobice promjera 5–7 mm, u početku zelene, a kasnije tamnoljubičaste do crne boje. Bobice su dekorativne, ali za ljude nejestive i blago otrovne.

Stanište i rasprostranjenost

           Šparožina je tipična biljka mediteranskog klimatskog pojasa. Najbolje uspijeva na osunčanim, propusnim i suhim terenima, a često se pojavljuje i na siromašnim tlima gdje druge biljke teško rastu. Nalazimo je od obale do nižih brdskih područja, a osobito je česta na dalmatinskim otocima, u priobalju Istre te uz rubove priobalnih šuma hrasta crnike i alepskog bora.

Vrijeme cvatnje

         Cvjetanje obično počinje u kolovozu i traje do listopada, ovisno o klimatskim prilikama.  Mediteranska ljeta karakteriziraju intenzivne vrućine i dugotrajne suše, što dovodi do značajnog razdoblja oskudice, kada mnoge medonosne biljke prestaju cvjetati ili drastično smanjuju proizvodnju nektara. Ovo razdoblje je izazovno za pčelinje zajednice, jer zahtijeva  potrošnju zaliha i potencijalno dovodi do njihovog slabljenja. Biljka koja cvjeta u kasno ljeto, može osigurati vitalnu hranu (nektar i/ili pelud) kada su drugi izvori ozbiljno iscrpljeni. To djeluje kao "most" za zajednice, omogućujući im da obnove snagu, podignu kasno leglo i akumuliraju minimalne zalihe prije početka zime.

Medonosna vrijednost i važnost za pčele

Šparožina ne spada među biljke koje daju obilne prinose nektara, ali njezina vrijednost leži u pravom trenutku cvatnje kasno ljeto, u kolovoza i rujnu. U razdoblju kada pčelinje zajednice trebaju obnoviti zalihe hrane i ojačati prije zime, šparožina im nudi:

• Nektar – dovoljan za proizvodnju manjih količina aromatičnog jesenskog meda.

• Pelud – svijetložut, bogat bjelančevinama, važan za razvoj zimskih pčela i održavanje legla u kasnoj sezoni.

Najvažnija karakteristika šparožine za pčelare je njezino vrijeme cvatnje: kasno ljeto, od kolovoza do rujna. Cvatnja se često događa nakon obilnih ljetnih kiša. 

Za pčelare u priobalju i na otocima, šparožina može biti ključna za održavanje vitalnih zajednica nakon iscrpljujućih ljetnih vrućina.

Kulturna i gospodarska vrijednost

• Mladi izdanci koji izbijaju u proljeće tradicionalno se beru i koriste u jelima poput fritaje ili rižota. Njihova blago gorka aroma cijenjena je među ljubiteljima samoniklog bilja.

• Biljka je vrlo otporna na sušu, pa je i dio prirodnih anti-erozijskih nasada na kamenitim terenima.

• U prirodi služi i kao sklonište sitnim pticama i kukcima, a bobice su hrana za neke vrste ptica.

Zanimljivosti

• Naziv acutifolius znači „oštrih listova“, iako kladodije nisu prave oštrice.

• Šparožina može živjeti i više od 10 godina na istom mjestu, ne tražeći nikakvu posebnu njegu.

• Iako nije glavni izvor meda, pčelari je ubrajaju među tzv. pomoćne paše, koje imaju veliku ulogu u održavanju zdravlja zajednica.