• +385 98 335 462
  • Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Kadulja

Kadulja        Kadulja ili žalfija (lat. Salvia officinalis), (eng. Sage) višegodišnja i medonosna, polugrmovita biljka visine 30 do 60 cm jakog korijena. Donji dijelovi stabljike su drvenasti, a gornji zeljasti. Listovi su dugački, ovalnog oblika, a cvjetovi tamnoljubičaste boje. Kadulja je samonikla biljka, ali se i uzgaja zbog traženog i cjenjenog eteričnog ulja.

 


Kadulja je u priobalju raširena posebno na otocima i kamenjaru dalmatinskog krša, gdje je korisna jer veže zemlju da je ne raznosi bura – stoga je često zovu najkorisnijim grmom u pošumljavanju krša. Najbolji predjeli kadulje su područje od Dubrovnika do Metkovića, srednjodalmatinski otoci i poluotok Istra. Biljka je punog svjetla, podnosi visoke temperature, sušu, ali i zimske niske temperature.

 

Najbolja pčelinja paša

         Kadulja je vrlo medonosno bilje, ustvari, ona je poslije bagrema najvrjednija paša za pčele, no da bi se ista i realizirala potrebno je nekoliko uvjeta. Glavni je da pri kraju cvatnje ne zasuši, a najbolje medi kad je toplo vrijeme, s dosta vlage u zraku, a lagana kišica može biti vrlo korisna. Ljubičasti cvijet, smješten je u pršljenastim nakupinama, tako da se najprije otvore donji cvjetovi i pomiču prema gore, čaške su dvousnate nešto tamnije. Cvatnja pojedinog grma traje i do dvadesetak dana, od svibnja do kraja srpnja. Najprije cvjeta kadulja uz more, a kasnije ona u unutrašnjosti pa razlika početka cvatnje može biti i do trideset i više dana. Kadulja u cvatu je vrlo korisna i s aspekta razvoja pčela i intenzivnog rojenja, koju pčelari moraju znati iskoristiti, jer poslije cvjetanja kadulje u priobalju obično nastupa razdoblje suše, kad pčele miruju. Zato iskusni pčelari košnice ostavljaju pune meda, upravo kao za zimu, jer bez kadulje u košnici, pčelama nema života. Kadulja list

        U posljednjih desetak godina, kada su pčelari počeli i sami okopavati i gnojiti kaduljine grmove, ona cvjeta redovito i obilno medi, mnogi su skloni razmišljanju da je intenzivniji uzgoj ovaca i koza pridonio ovakvom stanju. Na kaduljinu pašu sele se mnoge košnice, nažalost, samo na ona područja gdje postoje putovi, dok mnoga nepristupačna prostranstva pod kaduljom ostaju neiskorištena. Sakupljanje kadulje nije težak posao, mlade grančice se režu prije cvatnje (obično u lipnju), odmah se čisti od trave i odstranjuju se drvenasti dijelovi i žuto lišće i priprema se za sušenje. Kadulja se reže oštrim srpom, a nikako rukom, jer su stabljike čvrste i žilave, pri čemu oštetimo cijeli busen koji na žarkom suncu ugine. Ubrane grančice ili samo list kadulje suši se u hladovini na prozračnom mjestu, a preporučljivo je češće okretanje.

Ljekovitost

       Kadulja je i ljekovita biljka, pa se kaduljin med uzima kao jedan od najkvalitetnijih. On je svijetložute, pomalo zelenkaste boje, finog i ugodnog do pomalo gorkog okusa. Ima izrazit miris po cvijetu, dugo se drži u tekućem stanju, a kristalizira se u srednje krupne kristale, ali ni onda nije pretvrd.


Izvor: Gospodarski list

Još o kadulji: 


Zanimljivosti

Medljikovac

      Medljika ili medna rosa javlja se na šumama bjelogorice, crnogorice, rjeđe travama i žitaricama. Najčešće je proizvode štitaste i lisne uši. Od nje pčele rade med medljikovac. On sadrži teško probavljiv šećer melecitozu i veći postotak mineralnih tvari, u prvom redu kalijevih i natrijevih soli. Za zimovanje pčela med medljikovac ne smije se koristiti zbog svoje teške probavljivosti.