Ružmarin (Rosmarinus ofjicinalis L.) vazdazeleni je odrvenjeli grm sa šibljastim ograncima, koji naraste do 2 m visoko. Listovi su mu vrlo uski, gotovo igličasti 2-3 cm dugi i 2-4 mm široki podvijena ruba i nasuprotno raspoređeni. Lice im je zeleno i glatko, dok je naličje sivkastobijelo od dlaka i žlijezda s eteričnim uljem. Cvjetovi su ljubičastomodri, rijetko kada bijeli, oko 1 cm dugački smješteni u pršljenima listova.
Cvjeta uglavnom od rujna, pa do svibnja, iako ga tu i tamo možemo naći u cvatu tijekom cijele godine. Spada u red vrlo medonosnih biljaka (> 500 kg/ha), dok kao izvor peluda nije toliko značajna. Boja peluda je tamnosmeđa. U godinama s kišnim kolovozom počinje cvjetati u drugoj polovici rujna, tako da u listopadu može dati dobru pašu. Pojedinih godina, zbog oštre zime na otocima, procvjeta početkom ožujka, pa ako se ustali lijepo vrijeme, mogu se ostvariti veći prinosi nego u jesen.
Cvatnja u proljeće traje preko 40 dana, no pašu najčešće ometaju vjetrovi te je zbog toga ružmarinova paša dobra, ali vrlo nesigurna. Najviše ga ima na otocima Visu, Hvaru, Šolti, Korčuli, Lastovu i djelomično na poluotoku Pelješcu. Zatim na otoku Žirju, Dugom otoku i Olibu.
Više:
Ružmarin
O ružmarinu
