Amorpha fructicosa L. – bagremac - Bagremac je porijeklom iz Sjeverne Amerike. U Europu je ovaj listopadni grm stigao kao ukrasna i medonosna biljka. Raste uz rubove šuma i na čistinama. Pogoduju mu i vlažna i plavna područja, ali isto tako i sušni tereni. Listovi su neparno perasti i vrlo slični listu bagrema, pa otuda i naziv bagremac.
Na vrhovima grana bagremca nalaze se ljubičasti do tamnocrveni cvjetovi skupljeni u klasove. Cvatnja počinje tijekom svibnja pa do lipnja, nakon bagrema i traje 20-tak dana. Cvijet bagremca stvara mnoštvo peluda i pčele ga posječuju čitav dan te se od njega može dobiti dosta meda. Med je tamnocrvenkast i ugodan za jelo.
Pčelinji otrov zagrijan na 100 stupnjeva ili, pak, zamrznut ne mijenja svoja svojstva. U odgovarajućim uvjetima, bez vlage i na sobnoj temepraturi, godinama ne mijenja svoja svojstva, ali je vrlo osjetljiv na određene enzime i jaka oksidacijska sredstva (kalijev hipermangan, vodikov peroksid). Pčelinji otrov je mješavina mnogo tvari, uglavnom vode i proteina (apitoksini), histamina, nekoliko organskih otrova, kiselina (kloridna, fosforna i mravlja), eteričnih ulja (koja prouzročuju bol i pečenje), sadržava magnezij, bakar, sumpor i druge tvari, od kojih neke mogu prouzročiti upalne procese, a druge grčeve, otežano disanje i posebno opasan za neke ljude u kojih izaziva anafilaktički šok, a ako se pravovremeno ne intervenira, može doći i do smrti.