• +385 98 335 462
  • Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Bagrem

Bagrem

       Bagrem (lat. Robinia pseudoacacia) poznat i kao akacija je bjelogorična vrsta drveća iz porodice mahunarki (lat. Fabaceae).

Rasprostranjenost

       Potječe iz jugoistočnog dijela SAD-a, ali se proširio na Sjevernu Ameriku, Europu i Aziju. U nekim područjima se smatra invazijskom vrstom. U Europu je prenesen 1601. godine. U privatnim šumama kontinentalne Hrvatske je jedna od najraširenijih vrsta drveća. Voli pjeskovita tla. Šumari ga koriste u zasadima za zaštitu od erozija.

Izgled

      Raste u visinu do 25 m, a u debljinu do 90 cm. Kora je starijeg debla uzdužno izbrazdana. Izbojci su bridasti i goli. Palistići se pretvaraju u jake bodlje, oko 2 cm duge, uglavnom ravne, na bazi proširene i drvenaste. One su na svakoj strani pupa po jedna. List se sastoji od 9 do 25 eliptičnih, slabije dlakavih 3-5 cm dugih listića. Cvjetovi su bijeli i mirisavi, u grozdovima dugim 20 cm. Cvijeta u svibnju, poslije listanja. Mahuna je do 10 cm duga i gola, ima 4 do 10 sjemenki. Supke su ovalne. Optimalna zrelost se postiže oko 30 godine života. Drvo je žuto-smeđe boje i tvrdo, odlično je za ogrijev, gori polako, s jedva vidljivim dimom i postiže visoke temperature gorenja. Drvo je odlično i za izradu različitih predmeta. Zbog flavonoida, bagremovo drvo može preživjeti i 100 godina pod zemljom.

Bagremov med

        Bagremov med izrazito je svijetle žute boje, blaga ugodna mirisa i okusa, lagan i ukusan, preporučuje se djeci i rekonvalescentima. Zbog svojih osobina ubraja se u najcjenjenije vrste meda. Mjesecima ostaje u tekućem stanju i vrlo sporo kristalizira, zato što u sastavu sadrži više fruktoze od glukoze. Same pčele dobro i uspješno prezimuju, ako im se osigura zimovanje na bagremovu medu. Preporuča se uzimanje s čajem od kamilice, jer se tako pojačava djelovanje meda i čaja. Također je preporučljivo uzimanje navečer prije spavanja. Jakih i obilnih bagremovih paša za pčele nalazimo gotovo u svim kopnenim krajevima Hrvatske u kojima je nekad sađen ili se proširio prirodnim putem kao vrlo prilagodljiva biljka.

Toksičnost

       Svi dijelovi bagrema su otrovni, osim cvjetova. Kora je posebno otrovna. Posebno je otrovan za konje. Ako konj pojede dijelove bagrema, nakon sat vremena, javljaju se simptomi proljeva, slabosti, srčane aritmije, abdomenalni bolovi i depresija. Potrebno je hitno pozvati veterinara.


       U želji da proširi bavljenje pčelarstvom u  Monarhiji, carica Marija Terezija 1775. godine donijela je patent o pčelarstvu. Tim je zakonskim propisom u cijeloj Habsburškoj monarhiji dozvoljeno držanje neograničenog broja košnica, a pčelari su patentom bili oslobođeni svih nameta i poreza, pa čak i vojne obveze. Pčelari su smjeli postaviti pčele na ispašu gdje god su htjeli, jedino su vlasniku zemljišta morali nadoknaditi eventualno učinjenu štetu. Carica je između ostalog naredila i sadnju medonosnog bilja, posebice bagrema.

     Diljem Monarhije počinju se osnivati pčelarske škole. Prvi učitelj pčelarstva u Habsburškoj monarhiji bio je Anton Janša, kraljičin miljenik, a već 1770. godine, prema Caričinom naputku, Carsko vijeće za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju na dužnost učitelja pčelarstva imenovalo je Varaždinca – Antuna Grubera, koji je dužnost obnašao u Varaždinskoj, Zagrebačkoj i Križevačkoj županiji.