Lijeska je listopadni grm obično visine do 5m, a katkada se na pogodnom staništu razvije i do manjeg stabla visine do 7 m. Kora lijeske je u mlađoj dobi glatka, zadržava dugo vremena sivo smeđu boju, glatka je i sjajna, a u starijoj dobi poprima potpuno sivu nijansu i postaje rahlo ljuskava i grubog izgleda, kako vizualno tako i na opip. Listovi kod lijeske su ovalnog oblika, veliki i sa kratkom peteljkom. Oblikom podsjećaju na srce, koje je usječeno kod kraja prema peteljki, a vrh je lista šiljast. Sa gornje (vanjske) strane je tamnije boje, sa jasno uočljivima žilama, a sa donje je strane malo svjetliji sa obiljem dlačica, koje sakupljaju vodu i vedenu paru iz atmosfere za prihranu biljke.
Lijeska cvate u veoma rano proljeće, prije nego što prolista. Karakterističan oblik cvjetova su rese koje su duljine od 5 do 12 cm, boje od svjetlo žute sa nijansama tamno smeđih obruba na početku cvatnje do tamnije smeđih nijansi na kraju ciklusa cvatnje. Samo cvjetanje traje na pojedinom grmu traje do 7 dana, a cvjetovi su jednodomni, rese su muški cvijet (prašnici), grupirani od 1 do 4 komada u uzdužno formiranom grozdu, a u pregibu početka peteljke rese koja se drži za grančicu nalaze se ženski cvjetići, po jedan do grozda resa, kod kojega iz zelene čahurice izviruje njuška tučka koji je tamnocrvene do purpurne boje, ali u pravilu veličine do 20% cijelog sklopa. Oplodnja se vrši putem vjetra i pčele medarice.
Lijeska je vrlo važna za pčelarstvo jer pčelama daje obilje peludi, u vrijeme pojava prvog legla u košnici, početkom siječnja pa sve do veljače ili ožujka u hladnijim zimama. Pelud lijeske je bogat bjelančevinama (do 40%), što ga čini jednim od energetski najvrjednije peludi u prirodi. Zato se u krajevima gdje je lijeska gusto zastupljena u raslinju oko pčelinjaka pčelinje društvo ranije razvije od staništa gdje lijeska uopće nije zastupljena. Stoga se preporuča sadnja lijeske oko pčelinjaka, kao izvor hrane (peludi) za pčele i kao zaklon košnicama od vjetra i naleta padalina pri pojavi naglih naleta nevremena.