Pletara je jedna od starijih oblika košnica. To je košnica koja ima saće koje ne možemo mijenjati po želji. Vađenje meda iz takve košnice je teško i više se uglavnom ne prakticira. Danas se upotrebljava više iz nostalgičnih razloga, zbog hvatanja ili proizvodnje rojeva i proizvodnju pčelinjeg voska. Odlike pletare su i da u njima za razliku od "modernijih" košnica koje su preuzele njezino mjesto mali broj pčela može vrlo uspješno preživjeti zimsko razdoblje.
Kako je pletara rađena od prirodnog materijala pčele se u njoj vrlo ugodno osjećaju i brzo napreduju. Pletara bi svakako trebala biti prisutna u svakom pčelinjaku ako ništa drugo toliko da je ne zaboravimo. Nažalost u današnje se "moderno vrijeme" premali broj ljudi bavi proizvodnjom ove stare vrste košnica iako ona u kombinaciji s nastavljačama može predstavljati odličan izvor legla za pravljenje novih pčelinjih zajednica.
Kombiniranjem košnica koje se otvaraju odozgor i pletare riješen je problem kontrole i zamjene matica što u radu sa samom pletarom nije bilo moguće.
Pletara se kod pčelara koji je upotrebljavaju osim kod proizvodnje pomoćnih društava, pokazala u povijesti kao odličan izvor pčelinjeg voska. Kombiniranjem pletare i nastavljača (LR, DB...) olakšavamo rad oko izmjena matica a vađenjem okvira s leglom uspješno pojačavamo neka eventualno slabija društva.
Pčele u prvom redu sakupljaju pelud sa cvjetova biljaka koje daju nektar, a ako ih nema dovoljno, tada sakupljaju s biljaka koje oprašuje vjetar. Pelud pojedinih biljaka razlikuje se prema obliku, veličini i boji. Veličina peludnih zrnaca kreće se od 0,012 do 0,050 mm u promjeru. Kod malog broja biljaka (npr. tikve, bundeve) promjer je veći i iznosi od 0,15 do 0,20 mm. Po boji i vremenu cvatnje biljaka pčelari najčešće određuju porijeklo peluda. Tako je bijeli pelud s maline, s maslačka žuti, zlatnožuti sa suncokreta, tamnocrveni s kestena, ljubičasti s facelije.