• +385 98 335 462
  • Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Trutovi

         U složenom i fascinantnom svijetu pčelinje zajednice, svaka jedinka ima svoju specifičnu ulogu. Osim matice i radilica, važan član društva je i trut, muška pčela čija je primarna zadaća oplodnja matice i osiguravanje budućnosti kolonije. Iako često percipirani kao besposličari, jer ne rade na sakupljanju nektara i peluda, trutovi imaju ključnu ulogu u razmnožavanju i očuvanju genetske raznolikosti vrste. 

Biologija i razvoj truta:

       Trutovi se razvijaju iz neoplođenih jajašaca matice, što znači da imaju samo jedan set kromosoma i nasljeđuju genetski materijal isključivo od svoje majke. Njihov razvojni ciklus traje 24 dana, a spolno zreli postaju otprilike 10 dana nakon izlaska iz stanice. Fizički se razlikuju od radilica: veći su i robusniji, s velikim očima koje se spajaju na vrhu glave. Zanimljivo je da trutovi nemaju žalac, stoga se ne mogu braniti niti sudjelovati u prikupljanju nektara, peludi ili vode. Također, ne hrane ličinke niti proizvode matičnu mliječ.

Uloga trutova u pčelinjoj zajednici:

          Primarna i najvažnija uloga truta je oplodnja mlade matice. Tijekom takozvanog "svadbenog leta", brojne trutove privlače feromoni mlade matice. Samo mali broj najjačih i najbržih trutova uspije oploditi maticu u zraku. Nakon parenja, trut ugiba. Iako je njihov život kratak i usredotočen na ovaj jedini čin, njihova genetska kontribucija ključna je za genetsku raznolikost i vitalnost pčelinje zajednice.

           Osim reproduktivne uloge, trutovi imaju i druge, manje izravne, ali ipak važne funkcije unutar košnice. Njihova prisutnost doprinosi toplinskoj regulaciji legla. Svojim tijelima pomažu u održavanju optimalne temperature potrebne za razvoj mladih pčela. Također, smatra se da njihovo kretanje unutar košnice pridonosi cirkulaciji zraka.

Životni ciklus i nestanak trutova:

         Trutovi se počinju legu u proljeće i njihov broj u zajednici varira ovisno o snazi košnice, dosežući i nekoliko stotina do nekoliko tisuća. Međutim, s dolaskom jeseni i smanjenjem dostupnih resursa, radilice počinju izbacivati trutove iz košnice. Ovaj proces je nemilosrdan, ali neophodan za preživljavanje zajednice tijekom zime. Trutovi se više ne hrane i umiru od gladi i hladnoće. U normalnim pčelinjim zajednicama tijekom zime nema trutova.

Zaključak:

         Iako se na prvi pogled čini da trutovi nemaju značajan doprinos radu košnice, njihova uloga u osiguravanju budućnosti pčelinjeg društva je nezamjenjiva. Njihova jedina svrha, oplodnja matice, ključna je za genetsku raznolikost i opstanak pčelinje zajednice. Nestanak trutova s dolaskom zime podsjeća nas na učinkovitost i prilagodljivost prirode, gdje svaki član zajednice ima svoju ulogu u osiguravanju općeg dobra.


Klikni za veću sliku

        Medonosna pčela (Apis mellifera) izvanredno je kompleksno biće s tijelom posebno prilagođenim za oprašivanje, sakupljanje hrane te gradnju i obranu kolonije. Njezina anatomija savršeno je usklađena sa zadacima koje obavlja u prirodi i unutar zajednice. Razumijevanje građe pčele ključno je za pčelare kako bi mogli pravilno brinuti o zdravlju pčelinjih zajednica.

1. Egzoskelet pčele

       Kao i svi insekti, pčela ima egzoskelet – vanjski skelet koji pruža zaštitu i strukturu. Ovaj tvrdi oklop sastoji se od hitina, vrste proteina koja je lagana, ali čvrsta. Egzoskelet je podijeljen u segmente koji omogućuju fleksibilnost i pokretljivost. Budući da pčele nemaju unutarnje kosti, egzoskelet također pruža potporu za mišiće.

Funkcije egzoskeleta:

  • Zaštita unutarnjih organa od vanjskih utjecaja, ozljeda i infekcija.
  • Strukturalna podrška tijelu i omogućavanje pokreta kroz segmentaciju.
  • Izolacija i regulacija vlage unutar tijela pčele.


2. Glava pčele: središte osjetila i preživljavanja

Glava pčele zadužena je za osjetila, obradu informacija i unos hrane. Najvažniji dijelovi glave su:

  • Oči: Pčela ima dva tipa očiju:

    • Složene oči sastoje se od tisuća malih leća (omatidija) i omogućuju pčeli širok vidni kut te prepoznavanje pokreta. Iako ne vide detalje kao ljudi, pčele prepoznaju ultraljubičasto svjetlo, što im pomaže pri pronalaženju cvijeća.
    • Jednostavne oči (oceli): Pčele imaju tri ocelija, raspoređene su u obliku trokuta na prednjoj strani gornjeg dijela glave koja pomažu u detekciji svjetla i orijentaciji u prostoru, osobito pri navigaciji prema suncu.
  • Ticala: Dva duga ticala na glavi pčele igraju ključnu ulogu u osjetilima dodira i mirisa. Pčele koriste ticala za prepoznavanje mirisa cvijeća, identifikaciju članova zajednice te komunikaciju s drugim pčelama pomoću feromona.

  •       Usni aparat: Pčelin usni aparat složen je i prilagođen za sakupljanje nektara, peludi i voska. Sastoji se od:

    • Jezik (glossa): Dug, cjevasti organ koji se koristi za sakupljanje tekućina poput nektara.
    • Čeljusti (mandibule): Snažne čeljusti koriste se za oblikovanje voska, obranu i nošenje raznih materijala.

3. Prsni koš: pokretačka snaga pčele

Prsni koš, prsište, (thorax) središte je kretanja i glavni dio tijela odgovoran za let i rad pčele. Ovdje se nalaze:

  • Krila: Pčele imaju dva para krila. Prednja krila veća su i osiguravaju glavninu potiska za let, dok stražnja pomažu u stabilnosti. Zanimljivo je da krila pčele mogu udarati do 230 puta u sekundi, omogućujući brzu i preciznu navigaciju.

  • Noge: Pčele imaju šest nogu, svaka prilagođena različitim zadacima. Na stražnjim nogama pčela radilica nalaze se posebne strukture zvane košarice za pelud (corbiculae), gdje pčele pohranjuju pelud dok ga prenose natrag u košnicu. Prednje noge koriste se za čišćenje glave i ticala, dok su srednje noge ključne za kretanje.

4. Trbuh: sustavi za probavu, obranu i izgradnju

Trbuh (abdomen) pčele sadrži nekoliko ključnih sustava koji omogućuju preživljavanje pčele i njezinu ulogu u koloniji.

  • Probavni sustav: Glavni organ probavnog sustava pčele je medni mjehur (crop), gdje pčele pohranjuju nektar dok ga prenose u košnicu. Nakon povratka u košnicu, pčele prežvaču nektar i pretvaraju ga u med.

  • Voskovne žlijezde: Pčele radilice imaju specijalne voskovne žlijezde koje izlučuju male pločice voska. Pčele koriste mandibule kako bi oblikovale vosak u strukture saća, koje služe za pohranu meda, peludi i jaja.

  • Žalac i otrovna žlijezda: Pčele radilice i matice imaju žalac, koja je povezana s otrovnom žlijezdom. Kada pčela ubode, otrov se ubrizgava u napadača. Za razliku od matice, koja može ubosti više puta, žalac radilice odvaja se od tijela, što rezultira smrću pčele.

  • Dišni sustav: Pčele nemaju pluća kao sisavci, već dišu pomoću sustava cjevčica zvanih traheje. Zrak ulazi kroz male otvore na trbuhu zvane spirakule i putuje kroz traheje koje dostavljaju kisik izravno u stanice.

5. Živčani i krvožilni sustav

  • Živčani sustav pčele sadrži glavni mozak smješten u glavi i niz ganglija koji kontroliraju pokrete krila, nogu i ostalih dijelova tijela. Pčele imaju visoko razvijen sustav za navigaciju i komunikaciju, koristeći složene plesne pokrete za prenošenje informacija o lokaciji izvora hrane.

  • Krvožilni sustav pčele je otvoren, što znači da hemolimfa (krvna tekućina) teče slobodno kroz tijelo, dostavljajući hranjive tvari i kisik stanicama. Hemolimfa ne sadrži crvene krvne stanice kao kod ljudi, pa kisik nije vezan za krv, već putuje izravno putem traheja.

Zaključak

      Anatomija pčele fascinantan je primjer prilagodbe prirodi. Od složenih očiju, kojima otkriva cvijeće, do sofisticiranih žlijezda koje izlučuju vosak, svaka struktura u tijelu pčele igra važnu ulogu u njezinoj opstojnosti i dobrobiti zajednice. Pčele su nevjerojatno organizirane i sofisticirane, a razumijevanje njihove anatomije ključno je za uspješno pčelarenje i očuvanje njihove populacije.


 Više ...
- Osjetilni sustav medonosne pčele


PEC

  • Kako pčele komuniciraju?

           Medonosne pčele (Apis mellifera) razvile su iznimno složene