Medonosne pčele (Apis mellifera) razvile su iznimno složene oblike komunikacije koji im omogućuju učinkovito prikupljanje hrane, zaštitu zajednice i održavanje socijalne strukture u košnici. Kao socijalne životinje, pčele se oslanjaju na raznovrsne oblike komunikacije koji im omogućuju prenošenje ključnih informacija za svakodnevno funkcioniranje kolonije. Glavni oblici komunikacije među pčelama uključuju kemijsku komunikaciju putem feromona, komunikaciju hranjenjem i komunikaciju plesom.
1. Kemijska komunikacija – feromoni
Kemijska komunikacija, ili komunikacija feromonima, glavni je način kojim pčele prenose signale unutar zajednice. Feromoni su kemijski signali koje pčele izlučuju kroz specijalizirane žlijezde, a oni utječu na ponašanje drugih pčela i reguliraju različite aktivnosti unutar kolonije. Svaka žlijezda proizvodi specifične feromone koji imaju različite funkcije:
-
Mandibularna žlijezda: Kod matice, mandibularna žlijezda izlučuje feromon koji ima nekoliko važnih funkcija, uključujući privlačenje radilica, inhibiciju razvoja jajnika kod radilica i privlačenje trutova za parenje. Ovaj feromon također pomaže u održavanju socijalne harmonije unutar kolonije.
-
Tergitne žlijezde: Smještene na leđnoj strani abdomena matice, ove žlijezde proizvode feromon koji radilicama pomaže u prepoznavanju matice, sprječava izgradnju matičnjaka i razvoj jajnika kod radilica.
-
Tarzalne žlijezde: Ove se žlijezde nalaze na stopalima pčela. Kada matica ili radilica hoda po saću, feromon iz tarzalnih žlijezda označava područje "footprint pheromonom". Kod radilica, taj feromon može označiti izvore hrane, čineći ih privlačnijima drugim pčelama.
-
Nasanovljeva žlijezda: Prisutna kod radilica, ova žlijezda izlučuje jak mirisni feromon koji pčele koriste za orijentaciju. Ovaj feromon se osobito koristi prilikom označavanja ulaza u košnicu ili pri traženju izvora hrane.
-
Koschewnikova žlijezda: Nalazi se u blizini žalca i proizvodi alarmni feromon. Kad je košnica ugrožena, feromon iz Koschewnikove žlijezde signalizira radilicama da brane koloniju. Zanimljivo je da feromon ostaje aktivan čak i kada žalac pčele ostane u koži napadača, zbog čega se pčele grupiraju na mjestu uboda.
-
Feromoni legla i voska: Feromon legla stimulira razvoj ždrijelnih žlijezda radilica hraniteljica i sprječava razvoj jajnika kod radilica, dok vosak proizvodi mladih radilica stimuliraju sabiračice da pojačano skupljaju hranu.
Ovi feromoni omogućuju brz prijenos informacija unutar kolonije te pomažu u održavanju socijalne strukture i harmonije čak i u uvjetima kada su vidljivost ili prostorni kontakt ograničeni.
2. Komunikacija hranjenjem – trophallaxis
Komunikacija hranjenjem, poznata kao trophallaxis, odnosi se na izravnu razmjenu hrane između pčela. Tijekom ovog procesa, radilice razmjenjuju ne samo hranu već i feromone matice i druge kemijske informacije. Trophallaxis ima nekoliko važnih funkcija za pčelinju zajednicu:
-
Prijenos feromona matice: Kada radilica koja je bila u izravnom kontaktu s maticom prenosi hranu drugoj radilici, prenosi i njezine feromone. Ova razmjena održava sklad i mir u koloniji te informira sve pčele o zdravstvenom stanju matice, što je ključno za stabilnost zajednice.
-
Prijenos informacija o hrani: Kroz razmjenu hrane pčele mogu prenositi informacije o dostupnosti izvora hrane i uvjetima unutar košnice. Na taj način, informacije o novim resursima brzo se šire među pčelama.
Ova metoda zahtijeva fizički kontakt, ali omogućava vrlo detaljnu razmjenu informacija koja doprinosi koheziji i učinkovitosti pčelinje zajednice.
3. Komunikacija plesom
Komunikacija plesom najpoznatiji je oblik komunikacije među pčelama i jedan od najzanimljivijih primjera simboličke komunikacije u životinjskom svijetu. Ovaj način komunikacije otkrio je austrijski zoolog Karl von Frisch, koji je 1973. za ovo otkriće dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu. Von Frisch je dokazao da pčele koriste ples kako bi prenijele informacije o lokaciji i udaljenosti izvora hrane, pri čemu razlikujemo dva osnovna tipa plesa:
-
Kružni ples: Kada je izvor hrane blizu košnice, za manje udaljenosti, pčela sakupljačica izvodi kružni ples. Ona se kreće u krugu, često mijenjajući smjer nakon svakog ili svakog drugog kruga. Kružni ples signalizira ostalim pčelama da je izvor hrane u neposrednoj blizini, no ne uključuje specifične informacije o smjeru.
-
Ples zatkom (waggle dance): Kada je izvor hrane udaljeniji od 100 metara, pčela izvodi ples zatkom, poznat kao waggle dance. Ovaj ples uključuje pokrete u obliku osmice, gdje ravni dio plesa prikazuje smjer prema izvoru hrane u odnosu na položaj Sunca. Kut između ravnog dijela plesa i okomite osi na saću odgovara kutu između smjera prema Suncu i smjera prema izvoru hrane. Pčele koriste ovu informaciju za orijentaciju prilikom leta.
Prilikom izvođenja plesa zatkom, pčela sakupljačica često ostalim pčelama daje uzorak nektara, omogućujući im prepoznavanje mirisa izvora hrane. Ova komunikacija iznimno je precizna i pomaže pčelama da pronađu hranu čak i na udaljenostima od nekoliko kilometara.
Zaključak
Medonosne pčele razvile su nevjerojatno složene oblike komunikacije, što je ključ za njihov opstanak i uspješno funkcioniranje u koloniji. Korištenjem feromona, izravne razmjene hrane i plesa, pčele su u stanju koordinirati aktivnosti unutar košnice, štititi zajednicu i pronalaziti izvore hrane. Ovi oblici komunikacije omogućuju pčelama prilagodbu raznim uvjetima i osiguravaju dugotrajan opstanak njihove zajednice.
Izvori:
- Preininger, T. (2015). Orijentacija i načini komunikacije među pčelama. Završni rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet.
- Dražić, M., Kezić, N. (2000). Feromoni pčela. Journal of Central European Agriculture.
- Free, J. B. (1987). Pheromones of Social Bees. London: Chapman and Hall.
- von Frisch, K. (1967). The Dance Language and Orientation of Bees. Harvard University Press.
