• +385 98 335 462
  • Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

         Rojenje je prirodan način razmnožavanja pčelinjih zajednica, gdje se jedna kolonija dijeli na dvije ili više zajednica. Taj proces se obično odvija tijekom proljeća i ranog ljeta, kada su vremenski uvjeti idealni, a kolonija je dovoljno jaka i zalihe hrane su osigurane. Rojenje je ključni događaj u životu pčela i ima važnu ulogu u održavanju zdravlja ekosustava jer pridonosi širenju pčelinjih zajednica i oprašivanju biljaka.

1. Razlozi rojenja

       Najčešći razlog za rojenje je prenapučenost košnice. Kada kolonija naraste i postane pretrpana, dolazi do smanjenja prostora za nove ličinke i med. Zbog toga pčele osjete potrebu za stvaranjem nove zajednice. Rojenje može biti potaknuto i smanjenom ventilacijom ili smanjenom proizvodnjom feromona koje matica izlučuje. Kada matica ostari ili smanji broj jaja koje polaže, zajednica može prepoznati potrebu za novom maticom, što je također okidač za rojenje.

2. Pripreme za rojenje

       Kada se zajednica odluči rojiti, pčele počinju s pripremama za stvaranje nove matice. Radilice grade posebne matične ćelije, poznate kao matičnjaci, gdje će matica položiti jaje iz kojeg će se razviti nova matica. Dok se nova matica razvija, stara matica zajedno s dijelom pčela radilica napušta košnicu u potrazi za novim staništem. Prije rojenja, pčele obiluju energijom zahvaljujući unosu veće količine meda, što im omogućava preživljavanje dok ne pronađu novu lokaciju.

3. Proces rojenja

       Nakon što stara matica napusti košnicu, formira roj s grupom radilica na nekom obližnjem mjestu, poput grane drveta ili krova zgrade. Ovaj privremeni roj obično se zadržava na istom mjestu nekoliko sati ili dana dok izviđačice istražuju potencijalna nova staništa. Kad pronađu odgovarajuće mjesto, poput šupljeg drveta, zidne šupljine ili čak nove košnice, roj se premješta i započinje novu zajednicu.

4. Razvoj nove zajednice

         Jednom kada roj pronađe novo stanište, pčele odmah počinju raditi na izgradnji saća i prikupljanju hrane. Radilice će izlučiti vosak, izgraditi ćelije za pohranu hrane i uzgoj ličinki. Nova zajednica zahtijeva određeno vrijeme da se stabilizira i postigne pun kapacitet proizvodnje hrane i razmnožavanja. Proces uspostave nove zajednice može trajati nekoliko tjedana, tijekom kojih je kolonija najranjivija i ovisi o brzini razvoja mladih pčela.

5. Značaj rojenja u pčelarstvu

       Za pčelare, rojenje predstavlja izazov i priliku. Rojenje može značiti gubitak pčela i smanjenje proizvodnje meda u matičnoj košnici. Međutim, rojevi su također prilika za povećanje broja zajednica i proširenje pčelinjaka. Pčelari mogu koristiti tehnike poput kontroliranog razmnožavanja i stvaranja nukleusa (malih kolonija) kako bi zadržali roj unutar svog pčelinjaka. Također, rojenje je pokazatelj zdravlja zajednice, jer samo jaka i zdrava kolonija može priuštiti podjelu i stvaranje novog roja.

 6. Zaključak

      Rojenje je fascinantan proces koji pokazuje savršeno usklađenu prirodnu dinamiku pčelinjih zajednica. Iako je rojenje prirodan proces, pčelari moraju nadzirati svoje zajednice i poduzimati mjere za kontrolirano razmnožavanje kako bi izbjegli gubitak pčela. Razumijevanje rojenja ključno je za očuvanje pčela i održavanje njihove ključne uloge u ekosustavu kroz oprašivanje.


Još informacija:
       -   PerfectBee, Recognizing And Avoiding Swarms
       -   PollenPaths, What Causes Bees To Swarm?
       -   Wikipedia, Swarming
       -   Bees4life, Guide to bee swarming


        Nastanak radilice ili matice u pčelinjoj zajednici ovisi prvenstveno o prehrani ličinke u najranijim fazama njenog razvoja. Razlika u hrani koju dobivaju ličinke ključna je za određivanje hoće li pčela postati radilica (radnička pčela) ili matica (kraljica).

Evo kako to funkcionira:

  1. Prehrana ličinki: Svi jajašci su genetski identični i mogu se razviti u radilicu ili maticu. U prvih nekoliko dana, sve ličinke dobivaju isti obrok – matičnu mliječ. Međutim, nakon trećeg dana, prehrana se mijenja za većinu ličinki koje će postati radilice. One počinju dobivati mješavinu meda i peludi. Nasuprot tome, ličinke koje su namijenjene da postanu matice nastavljaju dobivati isključivo matičnu mliječ kroz cijeli period razvoja.

  2. Učinci matične mliječi: Matična mliječ, bogata hranjivim tvarima poput bjelančevina, lipida, vitamina i hormona, potiče brži rast i razvoj ličinki, a posebice razvoj reproduktivnog sustava. To znači da će se kod ličinki koje se nastavljaju hraniti matičnom mliječi u potpunosti razviti jajnici i reproduktivne sposobnosti potrebne za maticu.

  3. Fiziološke razlike: Zbog različite prehrane, ličinke koje postaju matice razvijaju se brže i postaju puno veće od radilica. Usto, maticama se razvijaju potpuno funkcionalni spolni organi, dok su kod radilica jajnici zakržljali i one obavljaju radne funkcije u košnici (sakupljanje hrane, održavanje čistoće, briga za leglo itd.).

  4. Hormonska regulacija i feromoni: U košnici maticin feromon igra važnu ulogu u kontroli nastanka novih matica. Maticin feromon signalizira pčelinjoj zajednici da je matica prisutna i da nije potrebno razvijati nove matice. Ako matica umre ili prestane lučiti dovoljne količine feromona, radilice to osjete i počinju hraniti određene ličinke isključivo matičnom mliječi kako bi se stvorila nova matica.

Dakle, ključne komponente za nastanak radilice ili matice su isključivo prehrana u ranom razdoblju razvoja ličinke i prisutnost feromona matice koji reguliraju razvoj zajednice.


PEC